Obred Velikog četvrtka započeo je u našoj župnoj crkvi u 19 sati, dok je u Kostelu započeo u 17 sati.
Veliki četvrtak – dan kada je Isus blagovao Pashu sa svojim učenicima – dan je kada je ustanovio svetu misu, svetu ispovijed i sveti red. Znajući što ga čeka, ta pregorka patnja kada će trebati nositi grijehe naroda na drvetu križa, gdje će biti pribijen i izdahnuti svoj posljednji uzdah.
U svakoj svetoj misi Krist se predaje za svakog grešnika i poziva nas da svoje rane stavimo u njegove proslavljene rane da nas do kraja iscijeli. Tada možemo sjediniti našu patnju s Isusovom patnjom i moliti Nebesku Majku da stane pod naš križ kao što je stajala pod križem svoga Sina te posvetiti se njezinu Bezgrešnom Srcu.
Preko našeg svećenika, gestom pranja nogu, Isus nam je pokazao koliko nas ljubi, ponizivši samoga sebe. Naš svećenik istaknuo je da je to trenutak kada bi svaki čovjek trebao primiti tu svetu ljubav i činiti isto tako – dati sebe za drugoga do te mjere da budemo spremni dati život za spas bližnjega, kao što je raspeti Krist učinio za nas.
Nemojmo zaboraviti da je Isus rekao: “Samo onaj koji blaguje moje Tijelo i pije moju Krv baštinit će život vječni.”
Muka i klanjanje svetom križu Isusovom
Obred Velikog petka u našoj župi započeo je u 19 sati, dok je u župi u Kostelu započeo u 17 sati. Veliki petak započeli smo klanjanjem svetom križu Isusovom, kada znakom klanjanja i poljupcem Kristovih rana promišljamo s velikom zahvalnošću za naše otkupljenje. Ne smijemo se zaustaviti samo na tom činu u tom trenutku. Ispunjeni strahom Božjim, strpljivo i radosno nosimo križ s punom odgovornošću i zahvalnošću za naše spasenje, znajući da je to jedina istina koja vodi u zagrljaj nebeskom Ocu.
Tijekom obreda pričestili smo se svetim hostijama posvećenim na dan Večere Gospodnje. Na samom kraju obreda, sudjelovali smo i u križnom putu kroz Pregradu sa zapaljenim svijećama u rukama i nakanama u srcu.
Stoga činimo djela ljubavi kao što je Krist činio, i u svakom trenutku, a osobito u najtežim olujama života u ovom opakom svijetu, budimo poput Krista – prihvaćajući svoj križ, jer je on bio raspet i u najtežoj muci molio Oca da oprosti neprijateljima. Tako i mi, u bezizlaznim situacijama raspeti na svom križu, ljubimo i vjerujmo Ocu kao što je On činio. Patnja je uistinu spasonosna, upravo zato jer je na Veliki petak sljubljeno na drvetu križa – zemaljsko s nebeskim – u pobjedničkoj Svetoj Krvi.
Velika subota i Vazmeno bdijenje
Obred Velike subote u našoj župi započeo je u 20 sati, dok je u župi u Kostelu započeo u 18:30 sati.
Velika subota – slavljenje vazmenog otajstva – spomen je muke Kristove. U toj svetoj noći plamen uskrsle svijeće znak je uskrslog Krista. Ovo je noć pobjede života nad smrću, noć kada svjetlo Kristovo raspršuje sve tmine svijeta.
Kada je pater Antunović s poklikom „Svjetlo Kristovo“ navijestio Krista uskrsloga, mi vjernici otvorili smo svoja srca Kristu i u potpunom predanju zahvaljivali za naše spasenje, prožeti radošću čitavog bića, svjesni da smo i mi po uskrslom Kristu vječni. Obnavljajući zavjete svoga krštenja, svjesni da smo ljubljena djeca Oca nebeskoga, postali smo sigurni da svaku tamu uskrslo svjetlo – živi Krist među nama – raspršuje i unosi svjetlo u naša srca.
Naš župnik pozvao nas je u toj svetoj noći da i mi, u ovom opakom svijetu i u tim teškim trenucima, budemo barem mali tračak svjetla Kristova.
Na samom kraju ove svete noći uslijedio je i blagoslov jela, kojim smo, u duhu zajedništva i vjere, zahvalili Bogu na svim darovima koje nam daje.
Uskrs – Kristova pobjeda nad grijehom i smrću
Na blagdan Uskrsa svete mise služene su u našoj župnoj crkvi u 6, 8, 11 i 18 sati, u Maloj Erpenji u 9 sati, te u župi Kostel u 6 i 16 sati.
Uskrs je najveći kršćanski blagdan. Krist jest uistinu učinio nešto novo. Kristova je to pobjeda nad grijehom i smrću, najveće Isusovo čudo kada čovjek otkriva najveći trenutak istine – da je Krist umro za svakog čovjeka.
Na Uskrsni ponedjeljak svete mise služene su u našoj župnoj crkvi u 8 i 18 sati, te u kapeli sv. Jurja u 11 sati.
Uskrsni ponedjeljak – i danas nas Krist želi susresti na svakom putu, pružajući nam svoju Spasiteljsku ruku. Ako nas ponekad obuzme sumnja, podignimo glavu prema Kristovu križu, gledajući njegove rane u kojima imamo i mi velik udio. Krist nije ostavio svoje rane u grobu, već je slavno s njima uskrsnuo. Dotaknuvši njegove rane poput svetog Tome, uvjerit ćemo se u njegovu svemoć.
Zahvaljujemo se svim svećenicima, časnim sestrama, zborovima, ministrantima, čitačima. Također se zahvaljujemo povijesnoj postrojbi Kostelska pištola- Keglevićeva straža te svim župljanima koji su srcem slavili Uskrs u našoj župi.
