Uz godinu svetog Josipa

Estimated read time 8 min read

Sveti Josip, zaručnik Blažene Djevice Marije, čovjek je Božjeg povjerenja kojeg hrvatski vjernički puk od davnina s posebnom ljubavlju časti te s pouzdanjem moli Njegovu zaštitu i zagovor kod Gospodina u svojim raznim životnim potrebama

Uvidjevši žarku pobožnost prema svetom Josipu, Hrvatski sabor je prije 330 godina jednoglasnom odlukom proglasio svetog Josipa za zaštitnika Hrvatske, odnosno hrvatskog naroda. Spominjući se te obljetnice i snažno osjećajući duhovne i materijalne potrebe sadašnjeg trenutka, zagrebački nadbiskup, kardinal Josip Bozanić proglasio je Godinu Svetog Josipa koja traje od 19. ožujka 2017. do 19. ožujka 2018.

Sveto Pismo i Isusovo djetinjstvo

Sveti Josip je svetac o kojemu je malo zapisano i o kojem se malo znade, ali on se u svojoj skrovitosti potvrđuje kao veliki svetac i uzor svakom čovjeku, osobito obiteljima. U Svetom pismu nije zapisana ni jedna, jedina Josipova riječ ili opisano koje njegovo veličanstveno djelo. O njegovom životu također saznajemo vrlo malo. Živio je u sjeni Bogočovjeka iz Nazareta i svoje zaručnice, a kasnije i žene Marije. Evanđelja ne otkrivaju gotovo ništa o Isusovu djetinjstvu i mladosti. O Josipu gotovo ništa ne znamo, osim da je bio kraljevskoga roda, potomak Davidov kojeg je Bog odabrao i povjerimo mu zadaću da bude glava Svete Obitelji. Njemu je Bog povjerio brigu za svoje najveće dobro, a to je Isus, Sin Božji i njegova majka Marija. Matej i Luka donose nam tek tračak svjetlosti o jednom plodonosnom životu koji više skriva nego otkriva.

Najveći događaj u ljudskoj povijesti tako se dogodio u neznatnom gradiću Nazaretu kada anđeo Gabrijel naviješta Utjelovljenje Sina Božjega. U Evanđelju po Luki stoji napisano: “U šestome mjesecu posla Bog anđela Gabrijela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija.“ (Lk 1,26-27) Anđeo pozdravlja i naviješta Mariji događaj koji nju zbunjuje, a Josipa plaši. Naime, Josip je odlučio da uzme Mariju za ženu, ali kada je saznao za Marijinu trudnoću uplašio se i želio je pobjeći. No anđeo preuzima inicijativu u potpunosti te na drugom mjestu čitamo: „Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju.“ (Mt 1, 20). I Josip, čovjek pouzdanja u Boga, čovjek vjere i poslušnosti prihvaća Mariju, a kasnije i dijete i živi s njima kao brižan čuvar i skrbnik najsvetije obitelji.

Božji glasnik posrednik je Božje brige za Novorođenoga i njegovog brižnog Poočima kada ga budi iz sna i poziva da ustane uzme Isusa i Mariju te bježi u Egipat, jer Herod želi ubiti Isusa, ali i nakon Herodove smrti kada anđeo Gospodnji poziva Josipu u Egiptu: “Ustani, reče, uzmi dijete i njegovu majku te pođi u zemlju izraelsku jer su umrli oni koji su djetetu o glavi radili.” (Mt 2, 20). Bog, preko anđela priopćava Josipu svoju volju i Josip je bez oklijevanja prihvaća, a čini to jer ima povjerenja u Boga, jer je svjestan da Bog zna što je za njih i za sve najbolje.

Sveto Pismo Josipa zove i sinom Davidovim iz plemena Judina. Kralj David je najveći i najslavniji židovski kralj, kojemu je Bog obećao da će iz njegove loze Izraelu podići Spasitelja. To nam potvrđuje Matejevo evanđelje koje donosi rodoslovlje Isusa Krista koje završava riječima: “Jakov rodi Josipa, muža Marije, koja rodi Isusa koji se zove Krist” (Mt 1, 16). Matej tako u rodoslovlju spominje Josipa, muža Marije jer prema Zakonu Isusu treba zakonit otac. Josip tako uvijek spreman na savršenu poslušnost Bogu postaje zaključak Staroga zavjeta u kojem dostojanstvo patrijarha i proroka dobiva obećani plod.

Ta Riječ koja je preko proroka navještena po Mariji zadobiva ljudski lik, a Josip ga uvodi u svijet. On ga je učio radu, prvim koracima i prvim riječima. Pred ljudima je Isus bio njegov, i za njega je on odgovarao. Kad je Isus počeo svoju misiju propovijedanja, ljudi su se čudili njegovoj mudrosti i čudesnoj sili kojom je čudesa činio, pa su se pitali: „Odakle ovomu ta mudrost i te čudesne sile? Nije li ovo drvodjeljin sin?“ (Mt 13, 54-55)

Sveti Josip – „Pravednik“

Uz to Sveto Pismo Josipa prikazuje kao uzor vjere i muža pravednog. Sveto Pismo ga naziva velikim i časnim imenom „pravednik“, a to označava osobu koja hodi sa Bogom, tj. po Božjim zapovijedima. Pravednost se tako očituje u vjernosti Bogu i ljudima, a Novi Zavjet kaže da je Josip bio pravedan prema Bogu, Zakonu i Mariji. Božja Riječ ide i dalje i proširuje nam pojam pravednosti. Prema njoj pravednost uključuje vjernost Bogu i ljudima. Osobito je prema Bogu i Mariji bio pun strahopoštovanja i ljubavi, a to je vjerojatno bio i jedan od uvjeta, da mu Bog povjeri Mariju i dijete koje će ona roditi, da ih čuva, brani i za njih brine. Gledajući Josipa možemo zaključiti: pravednik je čovjek koji hodi s Bogom i svoje povjerenje stavlja u Božje ruke. Josipova pravednost potiče i nas da se pozabavimo svojom vlastitom nutarnjom vrijednošću, svojim dostojanstvom.

Josip pravedni, ponizni Isusov hranitelj i Marijin djevičanski zaručnik nakon što je izvršio svoju zadaću umro je prije nego je Isus navršio trideset godina svoga života. U najstarijim kalendarima dan njegove smrti, odnosno rođendan za nebo slavi se 19. ožujka.

Josipov primjer – izazov suvremenoj obitelji

Obiteljski život je zahtjevan, katolička vjera je zahtjevna, a mi nismo uvijek na visini povjerenog zadatka. Svijet u kojem živimo sve nas više odvodi od Spasitelja o kojem se Josip tako brižno brinuo. Naša pažnja okrenuta je profitu, poslovima i onom izvanjskom, a malo mislimo na sebe i svoj vlastiti JA. Kao muž i otac koji želi učiniti pravu stvar, štititi svoju obitelj i skrbiti se za nju moram se ugledati u svetog Josipa za kojeg znamo da se s puno truda i ljubavi brinuo za Isusa dok je Isus bio dijete: pred Herodovom opasnošću sklonio ga je u Egipat, brižno ga je tražio po Jeruzalemu… Vjerujem da nam takav Josip može biti uzor naše vlastite brige o Isusu, odnosno našega vođenja računa o Njemu i naše ljubavi prema Njemu.

Nadalje, ugledajmo se u Josipa kao uzora zdrave i osobne društvene afirmacije. Primjer i pokazatelj da smo pravi ljudi je tek onda kad u potpunosti vršimo volju Božju. Povijest nam to potvrđuje sve do naših dana. Pojedinci poput Josipa čine velike stvari, a nepoznati su ljudima. Josip je ušao u Božji plan bez riječi, bez pitanja, bez prigovora. To je poruka i za nas: „svaki od nas je potreban u povijesti spasenja, kako god skromno njegova uloga izgledala.“ Sa svakim od nas Bog ima svoj plan, svoju zamisao. On nas poziva, da spoznamo i prihvatimo tu svoju ulogu u povijesti spasenja. Neka nam u tome pred licem Svevišnjeg pomaže zagovor svetoga Josipa. Sveta Terezija Avilska nam svjedoči kako sveti Josip, za razliku od drugih svetaca koji pomažu u nekim potrebama, pomaže u svim potrebama. „Ne sjećam se da sam ga dosad za nešto molila, što mi on ne bi udijelio.”

Josip je dobra pouka osobito bračnim parovima, koji se često nalaze u nerazumijevanju jer prosuđuju na temelju netočnih ili polovičnih informacija da mole Gospodina da im podari Josipovu mudrost i po Duhu Svetomu uputi u punu istinu. Na putu obiteljskog života sigurno ima i trenutaka trpljenja i patnje. Svatko je pozvan da poput Josipa predanim i poštenim životom, tihim i nenametljivim radom skrbi za one koji su mu povjereni. Naime, kada je Josip prepoznao Božju volju, svim svojim snagama, čitavim bićem trudio se da ona ispunja i ispuni u svakome danu njegova života. Neka nam sveti Josip pomogne da i mi tako činimo i živimo!

Sv. Josip je zaštitnik bolesnika, umirućih i uzor obiteljskog života te nam pokazuje kako se služi Isusu, Spasitelju čovjeka. Uzor je jednostavna čovjeka, čestita radnika, koji je svojim poštenjem i uzornim životom skrbio za najsvetiju od svih obitelji. Uz svoj tesarski rad Josip je bio vjernik. Ni u čemu izvanredan, osim u vršenju volje Božje! Pristao je da Bog po njemu čini svoje djelo. Ugledajmo se u Josipa koji nam se pokazuje kao uzor zdrave osobne i društvene afirmacije jer izgrađivati bolji svijet možemo jedino ako vršimo volju Božju u ljubavi prema bližnjemu. Budimo stoga, ustrajni u vjeri, otvoreni Božjim planovima u osobnom životu, ali i kao narod kako bi po zagovoru svetog Josipa ponovo bili „predziđe kršćanstva.“

Josip je morao upotrijebiti svu svoju ljudsku mudrost i zanatlijsku spretnost da spasi Dijete od mržnje Herodove tako i mi moramo u potpunosti biti otvoreni Božanskoj providnosti kako bi brinuli jedni za druge te čuvali sami sebe, svoje srce i dušu od nečistoća, mržnja, zavist i oholosti ovoga svijeta. Naučimo cijeniti šutnju i budimo ljudi djela, ljudi rada. Dopustimo da šutljivi Čuvar nazaretske obitelji unese svjetlo božanskog života u naš život. Sveti Josipe, zaštitniče obitelji i Hrvatske, moli za nas!

Vezane objave