SHKM 2017 – Mladi u gradu heroju

Estimated read time 12 min read

Susret hrvatske katoličke mladeži tradicionalno se održava svake druge godine u drugom gradu. Nakon Splita (1996.), Rijeke (2000.), Osijeka (2002.), Šibenika (2004.), Pule (2006.), Varaždina (2008.), Zadra (2010.), Siska (2012.) i Dubrovnika (2014.) red je došao na hrvatski grad heroj – Vukovar

U subotu 29. i nedjelju 30. travnja 2017. u Vukovar je hodočastilo više od 30 tisuća mladih iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine te dijaspore. Susret hrvatske katoličke mladeži se već tradicionalno održava svake dvije godine u drugom gradu. Nakon Splita (1996.), Rijeke (2000.), Osijeka (2002.), Šibenika (2004.), Pule (2006.), Varaždina (2008.), Zadra (2010.), Siska (2012.) i Dubrovnika (2014.) red je došao na hrvatski grad heroj – Vukovar.

Predivne vijesti i fotografije prikazivane su na većini hrvatskih portala – tisuće mladih u molitvi, pjesmi i zajedništvu okupilo se u Vukovaru na jubilarnom 10. susretu hrvatske katoličke mladeži. Na poticaj hrvatskih biskupa održan je prvi susret u Splitu i Solinu prije 21 godinu, a kontinuitet organiziranja susreta hrvatske katoličke mladeži se sačuvao do danas. Sudjelovali su i mladi iz našeg tuheljsko-pregradskog dekanata, a naša župa je organizirala odlazak na susret u Vukovar zajedno sa župom Desinić.

Posjet Đakovu

U ranim jutarnjim satima prohladne subote, nakon blagoslova i pozdrava našeg župnika vlč. Ivana Mikeca, krenuli smo put istočnih krajeva Lijepe naše, u srce Slavonije. Susret u Vukovaru je imao drugačiji raspored nego dosadašnji susreti: središnje misno slavlje organizirano je u nedjelju, a u subotu je organiziran smještaj i druženje mladih po župama diljem Đakovačko-osječke nadbiskupije. Naša prva stanica je bio grad Đakovo, grad u kojem se nalazi veličanstvena katedrala, biskupski dvor, sjemenište, teološki fakultet, predivan Strossmayerov trg, Državna ergela lipicanaca te brojne druge povijesne i kulturne znamenitosti.
Đakovačka katedrala je najistaknutiji spomenik Đakova te se nalazi na Strossmayerovom trgu – glavnom đakovačkom trgu. Katedrala je posvećeva svetom Petru, a građena je od 1866. do 1882. godine u neoromaničkom stilu. Za njezino podizanje je najzaslužniji biskup Josip Juraj Strossmayer.

Katedrala svetog Petra u Đakovu stolna je crkva Đakovačko-osjećke nadbiskupije, a njezini tornjevi (84 m) dvostruko su viši od pregradskih (42 m)

Papa Ivan XXIII. jednom prilikom je izjavio da je đakovačka katedrala „najljepša crkva između Venecije i Carigrada“. U projektu izgradnje katedrale sudjelovali su tadašnji znameniti arhitekti: Karl Rösner, Friedrich von Schmidt i Herman Bollé. Đakovačka katedrala je stolna crkva Đakovačko-osječke nadbiskupije, a u njezinoj kripti se nalazi grobnica biskupa Josipa Jurja Strossmayera. Kroz đakovačku katedralu su nas proveli sjemeništarci i bogoslovi. Osim katedrale, u Đakovu smo razgledali glavnu pješačku ulicu Korzo koja se proteže od Strossmayerovog trga do crkve Svih Svetih, a na njoj se nalazi brojne trgovine, kafići i slastičarne. U Đakovu se tradicionalno održava i najveći hrvatski tradicionalni festival – Đakovački vezovi, koji je osnovan 1967. godine, traje 2 tjedna te obično završava prvog vikenda u srpnju kada se održava glavni događaj – procesija folklornih grupa iz svih dijelova Hrvatske. Tko nije bio u Đakovu, ovo je preporuka da svakako jednom posjeti taj predivan slavonski grad.

Volio bih Vam prenijeti nekoliko važnih informacija o Josipu Jurju Strossmayeru, najistaknutijoj osobi đakovačke povijesti. Josip Juraj Strossmayer rođen je 4. veljače 1815. u Osijeku gdje je pohađao pučku školu i gimnaziju. Dvogodišnji filozofski studij završio je u Đakovu, a potom je studirao teologiju u Pešti gdje je i doktorirao filozofiju. Djelovao je u Petrovaradinu kao vikar, potom u Beču postaje doktor teologije i kanonskog prava na bečkom Sveučilištu, od 1842. do 1847. godine profesor je đakovačkog sjemeništa, a potom dvije godine dvorski kapelan u Beču. Na prijedlog bana Josipa Jelačića, 18. studenog 1849. godine, imenovan je đakovačkim biskupom. Kao biskup naslijedio je golema imanja đakovačke biskupije koja je iskoristio za mecenatske priloge i darove na kulturnom i prosvjetnom polju. Strossmayer gradi katedralu u Đakovu, zgradu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, pomaže rad hrvatskih škola i knjižnica, pomaže časopise, novine, književnike, znanstvenike i umjetnike. Njegova je velika uloga i u osnivanju Sveučilišta u Zagrebu 1874. godine.

Na području grada Đakova posjetili smo još Državnu ergelu Đakovo čija jedna lokacija se nalazi na desetak minuta hoda od glavnog đakovačkog trga. Navedena lokacija se naziva Pastuharna, a u neposrednoj blizini Đakova se nalazi i druga lokacija – Ivandvor. Kao godina osnivanja se uzima 1506. godina, po čemu je Državna ergela Đakovo među najstarijima u Europi i najstarija u Hrvatskoj. Konji lipicanske pasmine na Ergeli se počinju uzgajati početkom 19. stoljeća. Osim uzgoja i selekcije konja, Ergela se bavi i dresurom čija kvaliteta se potvrđuje zauzimanjem zapaženih mjesta na konjičkim natjecanjima. Ergela Đakovo posjeduje najveću zatvorenu jahaonicu u Hrvatskoj, a ona je mjesto održavanja velikog broja preponskih, zaprežnih i dresurnih natjecanja te je otvorena za posjetitelje i zaljubljenike u konjički sport. Danas se u Državnoj ergeli Đakovo nalazi 160 predivnih lipicanaca. Mnogima je posjet Ergeli bilo veoma zanimljivo iskustvo.

Slavonsko naselje Kruševice

U popodnevnim satima smo krenuli autobusom do našeg odredišta gdje ćemo biti smješteni, a to je malo slavonsko naselje Kruševica. Na žalost, vrijeme nas tokom subotnjeg popodneva nije baš poslužilo, na momente je padala kiša te je bilo i dosta prohladno. U Kruševici su nas dočekali brojni mještani te nam pružili okrjepu nakon puta u vidu ručka kojeg je priredila Udruga umirovljenika Slavonski Šamac. U Kruševici su bili smješteni mladi iz Bjelovarsko-križevačke nadbiskupije, skupina mladih iz Graza te naši mladi iz Pregrade i Desinića koji su predstavljali Zagrebačku nadbiskupiju. Kruševica je naselje smješteno uz rijeku Savu i desetak je kilometara udaljena od autoceste Zagreb-Lipovac. Prema popisu iz 2011. godine Kruševica je imala 1173 stanovnika. Župna crkva Rođenja Blažene Djevice Marije građena je u prvoj polovici 19. stoljeća. Godine 1919. Kruševica je postala samostalnom kapelanijom, a župa je ustanovljena 1930. Postojeća crkva Rođenja Blažene Djevice Marije građena je od 1975. godine. U mjestu se nalazi osnovna škola „Josip Kozarac“ s novom moderno opremljenom sportskom dvoranom. U naselju djeluje kulturno-umjetničko društvo „Šokadija“ koje je osnovano 1994. godine. Nažalost, u domovinskom ratu su stradala četiri branitelja iz Kruševice i tri civilne žrtve (dvoje djece) kojima je podignut spomenik kraj župne crkve, a rat je prouzročio višemilijunsku štetu.

Župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Kruševici u kojoj smo slavili misno slavlje zajedno s našim domaćinima

Dobrodošlicu u Kruševici nam je uputio župnik župe Rođenja Blažene Djevice Marije, vlč. Mato Lešić. Većina mladih iz naše župe je bila smještena u školskoj dvorani u neposrednoj blizini župne crkve, a ostali su bili smješteni po obiteljima. Popodnevne sate smo proveli u župnoj crkvi gdje su volonteri iz Kruševice pripremili prigodni program. Program je započeo pjesmom te obraćanjem kruševačkog župnika, a uslijedila je molitva Susreta hrvatske katoličke mladeži te je prikazan kratak film i prezentacija o župi Rođenja Blažene Djevice Marije i općini Slavonski Šamac u koju spada i naselje Kruševica. Nakon pauze je uslijedilo klanjanje i nekoliko pjesama. Po završetku programa u župi, zaputili smo se u dvoranu gdje je priređena večera i druženje uz mladi tamburaški sastav „Zlatna polja“. Uz mnogo pjesme, plesa i ugodnog druženja, večer nam je prošla vrlo brzo. Nakon večere vratili smo se na počinak, kako bismo bili odmorni i spremni za sutrašnji glavni i najvažniji događaj Susreta HKM u Vukovaru.

Središnje euharistijsko slavlje u Vukovaru

U nedjelju smo već u ranojutarnjim satima bili spremni za polazak, s obzirom da su se u Vukovaru očekivale jako velike gužve i trebali smo doći na vrijeme. Velikodušni domaćini iz Kruševice su nam prije odlaska iz njihovog mjesta podijelili sendviče i sokove. Nakon zahvale i pozdrava krenuli smo prema Vukovaru. Put do Vukovara nam je prošao vrlo brzo. Autobus nas je ostavio kod vukovarske bolnice pa smo pješke krenuli prema dvorcu Eltz na obali Dunava gdje je bilo predviđeno održavanje središnjeg misnog slavlja. Na tom putu smo prošli kraj postavljene alkarske staze koja je bila pripremljena za održavanje alke. Alka se po prvi puta održala u Vukovaru vikend iza Susreta hrvatske katoličke mladeži. Stigli smo na veliku travnatu površinu ispred dvorca Eltz te zauzeli mjesta na poljima koja su nam organizatori pridjelili. Iza nas je bio predivan pogled na rijeku Dunav.

Vukovarski vodotoranj simbol je stradanja, ali i otpora agresoru – mladi su ga rado posjetili i obišli

Euharistijsko slavlje predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit Đuro Hranić u koncelebraciji s 25 drugih (nad)biskupa i mnoštvom svećenika iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije i drugih zemalja. Liturgijsko pjevanje animirao je zbor mladih Đakovačko-osječke nadbiskupije koji je brojao 240 pjevača. Geslo susreta je glasilo: „Krist, nada naša“, a preuzeto je iz Prve poslanice Timoteju (1 Tim 1,1). Nadbiskup Đuro Hranić se u propovijedi osvrnuo na probleme mladih u današnjem vremenu. „Nisu li dvojica žalosnih Isusovih učenika, koji napuštaju Jeruzalem te odlaze u Emaus, slika tolikih umornih, razočaranih i beznadnih ljudi. U njima se oslikavaju stvarne životne prilike i mnogih hrvatskih mladića i djevojaka.

Sjetimo se samo onih koji su se do sada prijavili na desetke natječaja za radno mjesto, ali bezuspješno, te su u rješavanju svojih životnih pitanja morali potražiti ‘izlaz’ odlaskom u inozemstvo. Znamo, ne odlazi se rado, nego žalosna srca, jer u zavičaju i domovini nastaje praznina. Tko će je i kako ispuniti?“ No, nadbiskup je više puta naglasio da se kršćanska mladež mora nadati i težiti boljemu: „Sve nas na različite načine nosi nada, no svi smo se više puta i razočarali? Znao nas je razočarati ne samo tijek događaja oko nas, koji se nisu ostvarili onako kako smo se mi nadali, nego su nas nadasve razočaravali ljudi koji su iznevjerili naša očekivanja, koji su nerijetko znali čak slomiti i pogaziti naše ideale. Ali sam je čovjek krhko i prolazno stvorenje. I onda kad se nađemo pred čestitom osobom koja zavrjeđuje bezuvjetno povjerenje, moramo biti svjesni da je ne smijemo apsolutizirati. Samo je Bog uvijek s nama. Trajno, neprolazno i vječno”. Grad Vukovar u kojem se hrvatska katolička mladež okupila šalje također „snažnu poruku nade i ohrabrenja koja izvire iz Božje ljubavi i dobrote objavljene u Isusu Kristu. On je sigurno sidro naše stabilnosti, našega opstanka, On je nada naša“ naglasio je nadbiskup Hranić.

Nakon svete mise smo napravili zajedničku fotografiju i kratko se okrijepili kroasanima i vodom koju su pripremili domaćini. Vrijeme je u nedjelju bilo sunčano i vrlo toplo. Poslije podne je postojala mogućnost obilaska grada autobusima u tri linije: Borovo naselje, Memorijalni centar Domovinskog rata i Ovčara. U gradu se mogao razgledati i podrum vukovarske bolnice u kojoj se nalazi prikaz stotina ranjenika i bolničkog osoblja te uvjeti liječenja tijekom opsade grada u jesen 1991. godine. Vukovar je poznat i po činjenici da je tamo rođen hrvatski nobelovac Lavoslav Ružička. Razgledali smo najpoznatiji objekt u gradu – vukovarski vodotoranj, dvorac Eltz iz 18. stoljeća, šetali smo obalom Dunava i gradskim ulicama te uživali u ljepotama grada. Ratna razaranja se još vide u gradu heroju, no s druge strane, iznenadilo nas je koliko puno se građevina obnovilo, iznenadila nas je činjenica koliki napor se ulaže da se gospodarstvo digne na noge te da se ljudima ponudi mogućnost zaposlenja. Na žalost, nismo sva mjesta uspjeli obići zbog velikih gužvi u gradu i premalo vremena.

Navečer smo svi zajedno bili na završnom koncertu kod dvorca Eltz na kojem su nastupali Alan Hržica, Ivana Husar Mlinac, Marija Husar Rimac, Miroslav Škoro, Božja Pobjeda i Opća Opasnost. Nakon koncerta smo se zaputili prema našem zagorskom kraju.

Na kraju, u ime svih mladih iz župa Desinić i Pregrada, koji su sudjelovali na desetom Susretu hrvatske katoličke mladeži u Vukovaru, veliko hvala upućujem vjeroučiteljici Mariji Kajbi i vjeroučitelju Tomislavu Krušlinu na svom trudu uloženom oko priprema za susret, animiranju mladih i duhovnom vodstvu. Veliko hvala i našem župniku Ivanu Mikecu koji zbog obaveza u župi nije mogao ići s nama, no na sebe je preuzeo veliki financijski i organizacijski teret. Bilo nam je uistinu lijepo dva dana provesti u Vukovaru, hrvatskom gradu heroju. Uz molitvu, pjesmu i druženje, proveli smo predivan vikend na istoku Lijepe naše. A gdje će biti nova prilika za ponovni susret hrvatske katoličke mladeži otkrio nam je na kraju misnog slavlja predsjednik HBK, mons. Želimir Puljić. Jedanaesti susret hrvatske katoličke mladeži održat će se 2020. godine u Zagrebu. Naša nadbiskupija postaje domaćin pa ćemo moći sudjelovati i u organizaciji sljedećeg susreta. Zato, dragi mladi, vidimo se u Zagrebu!

Vezane objave