Krajem kolovoza došlo je do promjene u samostanu sestara dominikanki u Pregradi. Časna sestra Blaženka Rudić otišla je u samostan u Korčuli, a njezinu službu preuzela je časna sestra Josipa Otahal. Zamolili smo časnu Josipu da nam se ukratko predstavi, što donosimo u nastavku.
“Hvaljen Isus i Marija!
Moje ime je sestra Josipa Otahal. Imam 33 godine, a s 15 godina sam se odvažila napustiti roditeljski dom i otići na (rodnoj Slavoniji dalek, ali predivan) otok na jugu Lijepe Naše. Razlog tomu bio je pridruživanje sestrama dominikankama Kongregacije svetih Anđela Čuvara. To je bio odgovor na poziv koji je Svemogući uputio jednoj djevojčici nekoliko godina prije. A kako se to zbilo? Ma ljudskim očima ništa spektakularno! Tihi, ma najtiši govor duši Boga koji progovara svakom čovjeku u intimi njegova bića. Tako skromno i u isto vrijeme veličanstveno! I kako Mu se onda ne odazvati?!? Nakon srednjoškolskog obrazovanja započela sam novicijat, nakon kojeg sam 2011. položila svoje prve zavjete na godinu dana. I obnavljala ih sve do 2018. kada sam položila doživotne zavjete na dan kada sam primila sakrament krštenja – 26. kolovoza. Te godine sam završila i teološko -katehetski studij.
Par dana nakon doživotnih zavjeta dobih prvi dekret (premještaj) u Dubrovnik gdje sam započela svoj vjeroučiteljski posao i rad u župi sv. Križa. Dvije godine kasnije sam dobila dekret u Korčulu gdje sam tri godine radila kao vjeroučiteljica i 2,5 godine služila u zajednici kao učiteljica onih koje su se odlučile biti časnim sestrama (kandidaticama, postulanticama i novakinjama). I evo, 2023. još jedan dekret kojim sam premještena u Pregradu.
Nakon 18 godina plavetnilo Jadranskog mora mijenjam za zagorske brege.
No ono što je duša svakog mjesta su zapravo ljudi. Oni kojima smo poslani. Koji čine jednu Crkvu. I to je ljepota zajedništva Katoličke Crkve – gdje god došao zapravo si Doma, gdje god došao su tvoji – braća i sestre u Kristu.
Jest da ove razumijem svaku 3. izgovorenu riječ, ali svladati ću ja i kajkavsko narječje! 🙂
Radujem se svakomu i svemu što mi Providnost stavi na put tijekom mojeg služenja Crkvi u Pregradi. Budimo jedni drugima podrška i pomoć u izgradnji Kraljevstva Božjeg u sredini koju, po Njegovu promislu, odnedavno dijelimo!”
Sestri Josipi želimo lijepe trenutke u našoj župi. Neka joj boravak kod nas na izgradnju i život njezina redovničkog poziva, na koji ju je dragi Bog pozvao.
